Sjećate li se svojih studentskih dana? Bude li vam lijepe uspomene? Vjerujete li da je vaše iskustvo studiranja proširilo vaše znanje i ojačalo interpersonalne vještine? Je li utjecalo na vaše vrijednosti i kritičko promišljanje? Smatrate li svoj studij relevantnim i korisnim za vaš posao? Jeste li zadovoljni svojim poslom? Koje su koristi od studiranja? Koristi od studiranja, koje premašuju sâmo stjecanje znanja, najvidljivije su kod osoba koje daju pozitivne odgovore na ova pitanja. Također, zadržavaju se još dugo vremena nakon završetka studija. Na pitanje koje su to koristi i s kojim su životnim područjima najviše povezane, istraživači pokušavaju odgovoriti još od 40-tih godina prošlog stoljeća. Velik broj istraživanja pokazuje da visoko obrazovanje uvelike pridonosi pozitivnim osobnim i društvenim promjenama. Osobne promjene, osim u povećanju znanja, očituju se u različitim kognitivnim ishodima (opći intelektualni razvoj), afektivnim ili emocionalnim ishodima (razvoj identiteta, povećana psihološka dobrobit, veća tolerancija), praktičnim kompetencijama (studenata kao građana, zaposlenika, roditelja, potrošača i sl.), te u strukturama ličnosti (jačanju osobne slobode, razvijanju intrinzičnih vrijednosti i interesa).
Autori Pascarella i Terenzini, u svojoj knjizi „Kako studij utječe na studente“ opisuju konkretna područja u kojima studiranje ostavlja traga na kasnije živote studenata. Osobe koje su završile studij imaju širu bazu činjeničnog znanja i spremnije su uključivati se u aktivnosti koje to znanje nadograđuju (npr. cjeloživotno učenje). Nadalje, tijekom studija dolazi do intelektualnog rasta i razvoja kognitivnih vještina, i to konkretno u području pisane i usmene komunikacije, apstraktnog rezoniranja, kritičkog mišljenja, rješavanja loše strukturiranih problema i dr. Većina promjena događa se u prve dvije godine studiranja. No, s druge strane, neka američka istraživanja pokazuju smanjenje kritičkog mišljenja kod studenata čvrsto povezanih sa studentskim bratstvima i sestrinstvima. Što se razvoja identiteta tiče, pokazuje se da studiranje umjereno poboljšava studentsko viđenje sebe u pogledu vlastite popularnosti ili prihvaćenosti u društvu općenito i među suprotnim spolom, zatim u pogledu svojih liderskih sposobnosti i razumijevanja drugih osoba. Što se tiče odnosa s drugim ljudima, istraživanja dosljedno pokazuju promjene u načinu povezivanja s drugima u smislu veće nezavisnosti studenata od utjecaja drugih. Javlja se veća empatija i tolerancija prema drugim društvenim i etničkim grupama ili osobama koje izražavaju različito mišljenje, te dolazi do veće usmjerenosti na rješavanje vlastitih problema. Tijekom studiranja dolazi do bolje sposobnosti prilagodbe na različite životne situacije i opće zrelosti interpersonalnih odnosa. Velik broj istraživanja pokazuje da studiranje općenito liberalizira studentske vrijednosti i stavove u pet općih područja: a) intelektualnom, kulturnom, estetskom, b) obrazovnom i profesionalnom, c) društveno-političkom, d) religijskom te e) području spolnih i rodnih uloga. Utjecaj studiranja na moralni razvoj studenata dugoročan je i odnosi se na principijelna ponašanja kao što je odolijevanje varanju, društveni aktivizam, održanje ugovornih obveza, pomaganje onima kojima je to potrebno i sl. Završetak fakulteta ili obrazovno postignuće, oduvijek se povezivalo s boljim radnim statusom i većom društvenom mobilnošću. Osim samog stjecanja diplome, do takvih ishoda dovodi i fakultetsko okruženje tj. druženje s kolegama, sudjelovanje u aktivnostima koje organizira ili inicira fakultet, usmjerenost učilišta na studente kao pojedince, a posebice život na kampusu koji povezuje studentov akademski i društveni život. Što se tiče upravljanja karijerom, način socijalizacije na studiju kao i samo stjecanje zvanja omogućuje pristup bolje pozicioniranim poslovima i povećava vjerojatnost većeg zadovoljstva poslom. Pojedina visoka učilišta mogu imati utjecaj na spolno-netipičan odabir studijskih programa (npr. žene i inženjerski studiji). Što pridonosi korisnosti studiranja? Karakteristike i vrijednosti studenta odgovorne su za izbore kao što su ‘upisati fakultet ili ne, koji studij odabrati, kojoj se grupi, formalnoj ili neformalnoj, pridružiti’ i sl. Ukoliko se karakteristike studenta preklapaju s obilježjima studija, doći će do potkrepljivanja i učvršćivanja studentovih početnih karakteristika. Isto tako, život na kampusu ili pridruživanje određenoj studentskoj grupi ili klubu dovodi do približavanja stavova studenta vrijednostima grupe kojoj pripada. Utjecaj je najizraženiji kada postoji relativna homogenost nastavnog osoblja i studenata te mogućnost ostvarivanja bliskijih odnosa i češćih kontakata između studenata i nastavnika. To je obično slučaj s fakultetima koji se nalaze na kampusu te imaju infrastrukturu koja omogućuje i manje formalna druženja profesora i studenata – npr. tjedna zajednička druženja, savjetovanje profesora u pogledu priprema studentskih projekata, studentskih skupova, uključivanje studenata u pripremu znanstvenih skupova i sl. Studenti uključeni u različite aktivnosti – profesionalne, sportske, političke, društvene i sl. ostvaruju veći kognitivni napredak. Ukoliko su osobne karakteristike studenta i njegovo prethodno obrazovanje i životno iskustvo neusklađeni s općim fakultetskim okruženjem, student će vjerojatno postupno mijenjati svoje stavove ili će pak napustiti odabrani studij, a možda i u potpunosti prekinuti visoko obrazovanje. Osobine kao što je otvorenost prema iskustvu i spremnost na promjenu, mogu pojačati učinak iskustva studiranja. Razlog zašto se stavovi stečeni za vrijeme studija održavaju i nakon prestanka studiranja jest posljedica življenja u post-studentskom okruženju u kojem se ukazuju nove prilike za zapošljavanje, nastavak obrazovanja, društveno-koristan rad i sl. Kako visoka učilišta mogu pojačati učinke studiranja? Istraživanja pokazuju kako su učinci studiranja snažniji i trajniji kada studenti ulažu veće kognitivne napore i kada su emocionalno posvećeniji procesu studiranja i izvannastavnim aktivnostima. Iz njih proizlaze i preporuke kako potaknuti veći studentski angažman. 1. Ako studenti imaju pozitivnu sliku o sebi, svojim sposobnostima i kompetencijama, bit će skloniji postavljati si zahtjevnije akademske ciljeve i na izazove gledati kao na prilike za učenje. Pokoji neuspjeh neće umanjiti uvjerenje da će u budućnosti biti prilike za uspjeh. Nastavnici mogu pridonijeti ovakvom samopoimanju studenata tako da za studentske uratke (seminare, prezentacije, projekte i sl.) pružaju povratne informacije u obliku tzv. „sendvič poruke“ koja opisuje: a) dobre strane uratka, b) područja na koja treba obratiti više pažnje i uložiti više truda i c) način poboljšanja uratka. Takva povratna informacija potiče uvjerenje studenata o mogućnosti razvoja svojih sposobnosti i vjerovanje da je njihov uspjeh posljedica uloženog napora, a ne vanjskih okolnosti. 2. Individualni i grupni radni zadaci (nastavni i izvannastavni) i mogućnost izbora tema, potiču kod studenata osjećaj mogućnosti izbora i autonomije u radu, ali i osjećaj zajedničkog grupnog postignuća i pripadnosti grupi. To, nadalje dovodi do doživljaja vlastite kompetentnosti i mogućnosti ostvarenja vlastitih ciljeva. 3. Važno je prepoznati da nastavnici i način poučavanja najviše utječu na motivaciju studenata i njihovu angažiranost. Ukoliko ih studenti doživljavaju pristupačnima, dobro pripremljenima i osjetljivim za studentske potrebe, studenti su posvećeniji i aktivniji u obrazovnom procesu i spremniji su izražavati svoje stavove. 4. Aktivno učenje u suradnji s kolegama koje se temelji na zadacima povezanim s radom u praksi i koje razvija socijalne vještine pozitivno utječe na uključenost studenata. 5. Dobro je da radni zadaci budu izazovni, da povećavaju akademske sposobnosti studenata i potiču ih na premašivanje vlastitih ciljeva. Ako su popraćeni brzom, detaljnom i usmjerenom povratnom informacijom, pridonijet će motiviranosti studenata za dodatni rad. 6. Visoka učilišta trebala bi stvarati klimu u kojoj se studenti različitog socio-kulturalnog identiteta, etničke i ideološke pripadnosti, stila življenja i sl. osjećaju prihvaćeni i dobrodošli. To pridonosi osjećaju psihičke dobrobiti, zadovoljstvu studiranjem, doživljaju kontrole nad rezultatima studiranja i posljedično većoj motivaciji. 7. Iako su službe potpore studentima skupe i ne koriste ih svih studenti, pokazalo se da su one vrlo važne za uključivanje studenata u akademski život. Npr. orijentacijski sastanci na početku akademske godine na kojima se pružaju informacije u vezi sa studijem, fakultetom, životom na kampusu i sl. pomažu studentima snaći se u novom studentskom životu, povezati se s kolegama, mentorima i drugim djelatnicima fakulteta, upoznati se s kampusom i razjasniti si vlastita očekivanja od studiranja. Isto tako, povezivanje mlađih studenata sa starijima u formi mentorstva pospješuje angažiranost neiskusnijih studenata. Bogata knjižnica također povećava angažiranost u studiju, a pokazalo se da je studenti više koriste kada fakultet postavlja visoke standarde. Druge službe potpore mogu uključivati dječji vrtić pri sveučilištu, centar za psihološko savjetovanje, centar za savjetovanje i informiranje u pogledu upravljanja karijerom i sl. 8. Važno je da se fakulteti i sveučilišta prilagode promjenjivim očekivanjima studenata. Ta očekivanja mogu se odnositi na važnost društvenih aktivnosti tijekom studiranja (u okviru sveučilišta), stvaranje novih prijateljstava, organiziranje sportskih događaja, uživanje u studentskom životu, dostupnost aktivnosti izvan kampusa, prilike za cjeloživotno učenje, dostupnost nastavnika, dobivanje brzih povratnih informacija od nastavnika, kvalitetu istraživanja koje provodi fakultet, mogućnost bolje zarade nakon završetka studija i dr. Pokazalo se da je razumijevanje očekivanja brucoša važno za predviđanje njihove sposobnosti prilagodbe na proces studiranja. 9. Sveučilišta trebaju pripremiti studente da postanu aktivni građani što znači naučiti ih kako pregovarati za svoje zahtjeve, kako biti konstruktivni i koristiti se etičkim političkim procesima, te im osvijestiti vlastiti potencijal da donesu promjene u svijetu. To se postiže uključivanjem studenata u različita sveučilišna radna tijela i radne procedure, te poticanjem studenata na samoorganiziranje i odabiranje predstavnika koji bi matični fakultet ili odsjek obavještavao o studentskim potrebama, zahtjevima i sl. 10. Sveučilišta trebaju omogućiti studentima stjecanje društvenog i kulturnog bogatstva. To se prvenstveno odnosi na studente koji pripadaju pojedinim ‘manjinskim’ grupama, ali i na sve ostale. On se stječe poticanjem osjećaja pripadnosti sveučilišnoj zajednici, aktivnoj uključenosti u različite interakcije s kolegama i nastavnicima, znanjem kako stvari funkcioniraju i sl. Zaključak Različite mjere kvalitete života nakon završetka studija, uključujući subjektivnu psihičku dobrobit, zdravlje, partnerske veze, veličinu obitelji, roditeljstvo, potrošačko ponašanje, spremnost na ulaganje, provođenje slobodnog vremena, ukazuju na pozitivne učinke studiranja na svako od navedenih područja. No, budući da studiranje ima neizravan utjecaj na ove ishode, zaključuje se da visoko obrazovanje vjerojatno ostavlja traga na brojna životna područja što dugoročno dovodi do pozitivnih učinaka na kvalitetu života i društvo općenito. Reference
Pročitajte više.
0 Comments
Leave a Reply. |
AutoricaDio članaka prvotno je objavljen na psihologijskom poratu Istražime (www.istrazime.com) u rubrici razvojna psihologija, a dio na portalu Naturala odakle su preneseni na ovaj blog. |